Richterov pogled


Kolekcija Nada Kareš i
Vjenceslav Richter,  
MSU Zagreb, 
kustos: Leila Topić, 
eksperimentalni video rad, 
2013.


︎ ︎ ︎ ︎

fotografije: Bojan Gagić

„… grupa svojim glavnim zadatkom smatra usmjerenje likovnog djelovanja prema sintezi svih likovnih usmjerenja – kao prvo i, kao drugo, davanje eksperimentalnog karaktera radu jer se bez eksperimenta ne može zamisliti progres kreativnog pristupa na području likovnih umjetnosti“

Iz Manifesta EXAT-a

Multimedijski umjetnik Bojan Gagić također propituje uporabu tehnologija, ali njega više zanima hibridizacija i prožimanje optičkih i vizualnih fenomena. Tako se Gagić u videoradu Richterov pogled bavi perspektivama i detaljima vrta sa skulpturama ispred obiteljske kuće Richter. Gagićev rad karakterizira kompleksno sagledavanje plastično-prostorne stvarnosti gdje odlučujuću ulogu igra odnos zvuka, svjetlosti i tijela. Stoga je vrt Zbirke Richter prikazan kroz poziciju međuprostora, odnosno kao prvi prostor u kojem posjetitelj percipira koncept privatne i javne sfere, prostor gdje se događa promjena u vizualnoj percepciji, u ritmu hoda, odnosno zvučnom registru. Uz video rad, Gagić će u vrtu Zbirke Richter, u povodu otvorenja projekta, realizirati audiovizualni performans kombinirajući zvuk, glazbu i obojenu svjetlost.

U duhu inspirativnih Richterovih ideja o sinesteziji svih umjetnosti, Gagić je svjesno zvuk „uvukao“ u Zbirku Richter, imajući na umu sva objašnjenja što ih nudi teorija kada govori o važnosti zvuka za vizualne umjetnosti. Tako je, primjerice, često citirani teoretičar kinematografije C. Wees u svojoj knjizi Light Moving in Time zaključio kako ljudski mozak vizualne informacije procesuira uvelike u suradnji s drugim dijelovima mozga zaduženima za percepciju, što znači da oko ustvari igra malenu ulogu u našem iskustvu gledanja objekta. Slične zaključke iznio je francuski teoretičar Michel Chion, koji u knjizi Audio-Vison objašnjava transosjetilnu percepciju, kod koje čitavo ljudsko tijelo sudjeluje u procesuiranju osjetilnih informacija.

Istraživački projekt Bojana Gagića oslanja se upravo na tu posjetiteljevu transosjetilnu percepciju, to jest, na sposobnost zvuka i svjetla da zauzmu prostor i reorganiziraju ga.

Umjesto zaključka, mogli bismo reći kako jeRichterov pogled projekt koji u potpunosti odgovara Richterovim idejama sinestezije svih umjetnosti. Richterov moto „dok god postoji atelijer u kojem možemo eksperimentirati, EXAT će opstati“ dobiva nov smisao i značaj kroz projekte u kojima autori mijenjaju načine percepciju i odnos prema stvarnosti, ponovno otkrivajući eksperiment kao samu srž kreativnih procesa.

Leila Topić




Marker